Sretna sam. Vratila se, M. Neopisiv osjećaj sreće. Osmjeh ne silazi s mog lica. Te subote, ubijalo me njezino prisutsvo. Tih mjesec dana toliko sam joj stvari htjela reči, toliko novosti. Htjela sam se smijati s njom, kao što smo to nekad činile. Sjetila sam se toliko sranja koje smo zajedno proživjele i već gotovo privikla na to da je nema. No, znala sam koliko nam to prijateljstvo znači i uz malo ohrabrenja mojeg srčeka, hvala dragi, prišla sam joj. Nismo ni pričale, samo se zagrlile i meni potekla suza. Mojoj sreći nije bilo kraja.

Ne, nije to još jedna obična, djetinjasta ljubav, koja će prije prestati nego početi. Počelo je već davno, samo što to nismo prije vidjeli.. .
Radi njega sam sve izgubila, svoje frendice, koje mi jesu sve u životu, i onu najvažniju, M. Bojim se da ću svoju odluku jednom požaliti, da ću opet biti u depri i gorke suze liti radi toga, al on, on je jedan od rijetkih osoba s kojom sam na istoj valnoj dužini, dakako, postoje samo dvije. Zajedno se smijemo, zajedno plačemo, zajedno pijemo :). U duši smo isti. Jedan drugoga razumijemo na temelju sebe. Jedan drugoga volimo.



Love you, Kača, mapetit amour

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.